Da sklopiš oči bilo gdje na svijetu i čuješ jedan, jedinstveni glas kako pjeva „Oj Đakovo, oj Đakovo srce Slavonije, u tebi je živit najmilije“, znat ćeš da su to tvoji Đakovački vezovi, da je to glas-simbol Vezova, glas neponovljive kraljice tamburaške glazbe Vere Svobode. Sve nas je jučer potresla vijest da je diva slavonske pjesme zauvijek utihnula i otišla u zagrljaj svome Đuli. U nasljeđe nam je ostavila ljubav prema domovini, osobito ljubav prema ovoj našoj širokoj ravni, pregršt pjesama kojima je ljubila naš slavonski kraj, a koje smo tako rado slušali svake godine pod zvonicima naše katedrale na svečanom otvaranju Đakovačkih vezova. No, govorila nam je ta draga žena, diva u svakom smislu te riječi, o svojim početcima, kako je zaljubila u Đakovačke vezove već od onih prvih, kako je kao mlada žena stupila na pozornicu u Strossmayerovom perivoju, kako je Julije Njikoš (njezin Đula) zajedno s dr. Pavlom Blažekom osmislio scensku sliku „Đakovo je srce Slavonije“ koja je gotovo trideset godina otvarala Đakovačke vezove. Vera je voljela Đakovo, a Đakovo je ljubilo svoju Veru. Tako joj je 2010. godine dodijeljena Godišnja nagrada, a 2021. godine Povelja zahvalnosti Grada Đakova. Još je na 55. Đakovačkim vezovima zapjevala „Slavonijo zlatna ružo, ružo hrvatska, volim tvoja topla njedra, njedra zanosna. Volim jutra kad se jutre, jutre od sunca, s tobom pjevam s tobom plačem, za te umirem“. Draga Vera, mirno snivajte u toplim njedrima svoje ljubljene Slavonije!

Foto: Grad Đakovo/Maja Muškić/Ustupljene fotografije